1 Chronicles 16
1 Nakon što su bili unijeli kovčeg Božji i namjestili ga u šatoru, što ga je bio David podigao za nj, prinesoše pred Bogom žrtve paljenice i žrtve pričesnice.
2 Kad David prinese žrtve paljenice i žrtve pričesnice, blagoslovi narod u ime Gospodina
3 i razdijeli svim Izrćlcima, muškarcima i ženama, svakome po jedan kruh, po komad mesa i kolač od grožđa.
4 Potom postavi neke levite da služe kod Gospodnjega kovčega. Oni su morali prinositi Gospodinu, Bogu Izrćlovu, hvalu, čast i slavu:
5 Asaf kao poglavar i Zaharija kao drugi u redu za njim, onda Jeiel, Šemiramot, Jehiel, Matitja, Eliab, Benaja, Obed Edom i Jeiel sa svojim glazbalima, harfama i citrama. Asaf je trebao udarati u cimbale,
6 svećenici Benaja i Jahaziel jednako trubiti u trube pred kovčegom Božjega saveza.
7 Tada prvi put zapovjedi David da Asaf i njegova braća hvale Gospodina:
8 ”Hvalite Gospodina! Zazivajte njegovo ime! Javljajte narodima njegova djela!
9 Pjevajte mu! Svirajte mu! Navješćujte njegova čudesa!
10 Hvalite se njegovim svetim imenom! Neka se veseli srce onih koji traže Gospodina!
11 Tražite Gospodina i njegovu slavu! Tražite vazda njegovo lice!
12 Spominjite se njegovih čudesa, koja je učinio; njegovih znakova, sudova njegovih usta. \
13 Ti, rode Izrćla, njegova sluge, i vi, sinovi Jakova, njegova odabranika.
14 On, Gospodin, nama je Bog! U sav svijet idu njegovi sudovi.
15 On se spominje vječno svoga saveza i riječi koju je dao za tisuću koljena,
16 saveza što ga je sklopio s Abrahamom, i svoje zakletve Izaku.
17 To je postavio Jakovu za zakon, za vječni savez Izrćlu,
18 govoreći ovako: Dat ću ti Kanaan kao vaše uže baštinstvo!
19 Tada ste još bili maleni brojem, samo vâs malo i u njemu stranci.
20 Još ste išli od naroda do naroda, od jednoga kraljevstva do drugoga.
21 Ali on ne dade da im se naudi. Zbog njih uputi kraljeve:
22 Ne dirajte u moje pomazanike i mojim prorocima ne učinite ništa nažao!
23 Pjevajte tako Gospodinu sve zemlje! Iz dan u dan navješćujte njegovo spasenje!
24 Navješćujte narodima njegovu slavu, i svakome puku njegova čudesa!
25 Jer je velik Gospodin i veoma dostojan hvale, strahovit, iznad svih bogova.
26 Jer su svi bogovi u naroda idoli, a Gospodin je stvorio nebesa,
27 slava je i veličanstvo pred njim, sila i radost u njegovu svetištu.
28 I dajte Gospodinu, plemena naroda, dajte Gospodinu slavu i čast!
29 Dajte Gospodinu slavu njegova imena! Prinosite darove, dolazite pred njegovo lice! Poklonite se Gospodinu u svetome nakitu!
30 Neka strepi pred njim sav svijet! čvrsto stoji sav svijet? ne premješta se nikad.
31 Nebo se veseli, zemlja se raduje. Navijestite narodima: Gospodin je kralj!
32 More buči i što je u njemu, skače polje i što je na njemu.
33 I tada se obraduje šumsko drveće pred Gospodinom, kad on dolazi suditi zemlji.
34 Hvalite Gospodina! Jer je dobar, jer njegova milost traje dovijeka.
35 Ovako govorite: Pomozi nam, Bože našega spasenja! Skupi nas, spasi nas od narodâ! Da mognemo slaviti tvoje sveto ime, da se smijemo hvaliti tvojom slavom.
36 Neka je hvaljen Gospodin, Bog Izrćlov! Od vijeka do vijeka!” I sav narod reče: “Amen!” i “Hvala neka je Gospodinu!”
37 Tada ostavi ondje pred kovčegom Gospodnjega saveza Asafa i njegove suplemenike, da služe pred Kovčegom bez prestanka, onako kako to bude tražio svaki dan.
38 Obed-Edoma i njegovih šezdeset i osam suplemenika i Obed-Edoma, Jedutunova sina, i Hosu postavi na vratima.
39 Svećenika Sadoka i njegove suplemenike, svećenike, namjesti za Gospodnji stan na visini u Gibeonu.
40 Oni su morali Gospodinu redovito, jutrom i večerom, prinositi žrtve paljenice na žrtveniku za žrtve paljenice, točno onako kako je napisano u Gospodnjem zakonu što ga je dao Izrćlu.
41 S njima su bili Heman i Jedutun, uz ostale koji su bili izabrani i poimence označeni da prinose Gospodinu hvalospjev: Vječno traje njegova milost.
42 Oni, Heman i Jedutun, čuvali su trube i cimbale za glazbenike i glazbala za Božje pjesme. Jedutunovi sinovi obavljali su vratarsku službu.
43 Potom se svi vratiše kući. A David ode kako bi pozdravio svoju obitelj.